Samuel Haneman – težak put homeopatije

SAMUEL HANEMAN – TEŽAK PUT HOMEOPATIJE

Kada govorimo o homeopatiji jedno ime nikako ne možemo da ne spomenemo. Radi se nemačkom naučniku medicinaru, fizičaru, hemičaru, toksikologu, biologu Samuelu Hanemanu. Samuel Haneman osnivač je škole homeopatije u Evropi, vrstan naučnik i doktor koji je svoje učenje dokazao u praksi pobedivši neke od najtežih bolesti. Uprkos svome uspehu bio je neprihvaćen i omaložavan od široke medicinske zajednice svoga vremena. Na kraju, iako je put uspeha bio prilično težak, Samuel Haneman je postao jedno od najpoznatijih imena homeopatske i klasične medicine uopšte: Samuel Haneman – težak put homeopatije… Pre ovog teksta pročitajte prethodni tekst o homeopatji…

 

Samuel Haneman - težak put homeopatije. Da li alternativa ima rešenje za izlečenje teških i hroničnih bolesti prirodnim putem? Da li danas alternativa generalno doživljava Hanemanovu priču i trpi mržnju zlih apotekara?

Samuel Haneman rođen je u Majsenu u Nemačkoj 1755. godine. Još kao dete isticao se svojom intelektualnom nadmoćnošću i bio primetno ispred svojih vršnjaka, takoreći izuzetan. Brzo je učio strane jezike i već sa 12 godina počeo je da podučava druge učenike latinskom i grčkom jeziku. Ono što ga je posebno interesovalo bila je medicina. Posećivao je svako predavanje o medicini i čitao svaku medicinsku knjigu na koju bi naišao. Budući da je tečno govorio 7 jezika, vrlo brzo počeo je i sa prevođenjem medicinskih knjiga. U to vreme vladala je teška ekonomska kriza koja je pogodila i samog Hanemana koji zato počinje privatno da se bavi podučavanjem jezika kako bi zaradio za školarinu. Uspešno je maturirao a onda je u Beču nastavio medicinske studije. Kao i pre toga i u Beču uspeva da skrene pažnju na sebe. Bio je najuspešniji prevodilac medicinskih tekstova svoga doba i imao je pristup istraživanjima lekara iz celoga sveta. Profesori su mu omogućili da živi i radi u bolnici gde su i sami doktori bili zapanjeni njegovim razumevanjem medicine.

Zbog svoje superiornosti među ostalim studentima, Haneman je postao štićenik dr Fon Kvorena, slavnog fizičara a nakon što je postao lični lekar guvernera Transilvanije Samuela Fon Brukentala, dobio je pristup njegovoj biblioteci gde je dopunio svoje znanje o književnosti i stranim jezicima a posebno se interesovao za hemiju i botaniku. U 27. godini oženio se Johanom Henrijetom. U to vreme Haneman se aktivno bavio medicinom. Bio je mladi lekar i ono što ga je posebno nerviralo bio je način na koji se medicina tada praktikovala. Kao mladi roditelj on nikako nije želeo da i njegova porodica trpi tadašnje tehnike lečenja pogotovu što su pacijenti bili izlagani jakim dozama lekova što je dovodilo do velikih grešaka i smrti. Tada su lekari zastupali teoriju da je npr. povišena temperatura posledica viška krvi pa su pacijente često lečili puštanjem krvi i to se merilo u litrima. Zbog takvog načina lečenja koji je podrazumevao uklanjanje prevelike količine telesnih tečnosti (snažno znojenje, pustanje velikih količina krvi i davanje velike količine sirupa za povraćanje) mnogi pacijenti bi stradali u toku lečenja. Ako bolesnima ne bi ispustili svu krv često bi im davali ogromne količine lekova i to tokom dugih perioda. Sa druge strane ni metode lečenja phsihičkih oboljenja nisu bile ništa humanije. Psihički bolesni pacijenti bili su izloženi prisilnim metodama lečenja poput šibanja ne bi li ih “povratili u normalu”. Medicina tog vremena imala je epitet “herojska medicina” a doktori koji su se bavili takvom medicinom nisu previše marili zbog posledica, štete i patnje koju su tadašnji pacijenti trpeli.

Samuel Haneman - težak put homeopatije. Da li alternativa ima rešenje za izlečenje teških i hroničnih bolesti prirodnim putem? Da li danas alternativa generalno doživljava Hanemanovu priču i trpi mržnju zlih apotekara?

Samuel Haneman – težak put homeopatije

Haneman je takve metode smatrao neadekvatnim. Bio je bio frustriran time što moderna medicina koristi ovako zastarele metode lečenja pa je žudeo za boljom, prirodnijom medicinskom praksom. Zato je napustio medicinu, prestao da prima pacijente i vratio se svom poslu prevodioca. Bavio se prevodima knjiga iz oblasti hemije, biologije, medicine, pisao je brojne članke o zdravlju, ishrani dece i kritike trenutne medicinske prakse. Zbog informacija do kojih je dolazio kroz prevode postajao je sve kritičniji prema trenutnoj medicini i njenom načinu lečenja. A dok se bavio prevodima jedna od tih knjiga presudno je uticala na njegov život. Bila je to knjiga škotskog fizičara i botaničara Vilijama Kalena .

Viliam je u svojoj knjizi pisao o upotrebi kinina (ekstrakta kore kinkone) kod spuštanja temperature kod lečenja malarije i groznice. U tekstu koji je prevodio Haneman je naišao na podatak da je kinin delotvoran kod povišene temperature zato što je vrlo gorak i da ta gorčina ima pozitvan efakt na temperaturu. Međutim, Haneman je znao da postoje stotine drugih gorkih materija koje nemaju nikakav učinak na temperaturu i zato Haneman nije želeo da prihvati teoriju da kinin leči samo zbog toga što je gorak. Kako bi došao do istine rešio je da isti testira na sebi. Uzeo je otprilike kašičicu praha kore kinkone i dobio simptome drhtavice i temperature u naletima. Dobio je iste one simptome koje je taj napitak lečio. Nakon više testiranja došao je do otkrića načela sličnosti tj. podatka da ono što izaziva simptome kod zdravih ljudi zapravo leči bolest sa istim simptomima koji se pojavljuju kod pacijenta. Imajući u vidu načelo sličnosti, Haneman je spojio grčki prevod reči “sličnost” (homeos) sa rečju pathios, tj. patnja i time dobio izraz homeopatija.

Intenzitet simptoma prvog ispitivanja bio je vrlo traumatičan pa je počeo da smanjuje dozu razređivanjem u alkoholu. Haneman je želeo da zna u kojim količinama supstanca zadržava lekovito dejstvo. Napitak je supstanca koja se sprema od biljnog ili životinskog proizvoda ili minerala a koja je vrlo razređena tako da nema prvobitnih molekula čime postaje lekovita. Dakle, energija te supstance se prenosi višestrukim razređivanjem. Haneman je verovao da se korišćenjem minimalne doze jačina i delotvornost supstanci povećava što se više razređuje. U kombinaciji sa obaveznom sukusijom ovaj postupak dovodio je do smanjenja količine supstance i povećanjem potentnosti. Tu činjenicu definisao je zakonom potentizacije. Haneman nije mogao tačno da objasni mehanizam delovanja sukusije pa čak ni današnja farmacija, sa mogo razvijenom tehnologijom i znanjem ne zna šta se tačno događa u ovom procesu. Ali činjenica je takva da informacije koje se prenose postaju sve čistije što se više puta ponavlja razređivanje i sukusija. Ono što je ključno u ovoj priči i zbog čega je homeopatija kontroverzna jeste upotreba vrlo razređenih napitaka na ultramolekulnom nivou (1 na 1012) ili drugim rečima – vrlo veliko razređivanje. U mućkanom napitku ostaje par molekula prvobitne materije. Oni koji pokušavaju da shvate zakonitost sukusije ova činjenica predstavlja veliki problem i razlog je mnogih kontraverzi vezanih za homeopatiju. Ali, homeopatija ne bi bila ista bez nultog razređivanja i sukusije. To je osnova homeopatskih lekova.

Samuel Haneman - težak put homeopatije ali blistava karijera

Kako bi dokazao svoju teoriju Haneman je testove radio na sebi, porodici, prijateljima koristeći pri tome različite biljke, minerale i druge materije. Ovaj princip Haneman je primenjivao i kod izrade drugih napitaka koje je koristio kod lečenja raznih bolesti. Razređeni napici koje je pravio bili su na bazi mleka, alkohola i vode čime je stvarao razne jačine potentnosti. Svoje znanje Haneman je uspešno koristio u vreme epidemije kolere kada je mnoge ljude uspešno izlečio homeopatijom.

Samuel Haneman – težak put homeopatije

Bio je odličan  hemičar i toksikolog. Opisao je postupke za otkrivanje arsena, raznih trovanja i slično. Krenuo je sa svim otrovima koje je poznavao i spajao ih je sa raznim bolestima. Godine 1810. objavio je jedan od najvažnijih radova, “Organon”, koji je sve do danas ostao temelj za homeopatiju.

Epidemija tifusne groznice

Potkovan novim saznanjima Haneman je počeo javno da se buni protiv konvencionalne medicine i zato su alopatski lekari bili puni prezira prema njegovom radu. Početkom 19. veka, za vreme Napoleonovih osvajanja, česte bitke postajale su uobičajena stvar. Bitke su proizvodile mnogo ranjenih i mrtvih ljudi i sa time mnoge bolesti, trovanja i zaraze. Tako je u bici kod Lajpciga 1813. godine došlo do velikog krvoprolića a grozni uslovi života izazvali su epidemiju tifusne groznice koju su izazvale zaražene buve na pacovima zarazivši sveže rane. Na hiljade ljudi je obolelo i smrtonosna epidemija širila se je velikom brzinom po tadašnjoj Nemačkoj. Zajedno sa drugim lekarima i Haneman se je našao u ekipi koja je bila zadužena za brigu o ranjenima i bolesnima. Bilo je to doba Hanemanovog trijumfa. Sa 26 homeopatskih lekova koje je dokazao Haneman je postigao izuzetne rezultate u lečenju epidemije tifusa. Izveštaji kažu da od 180 pacijenta koje je on lečio, samo dva su umrla i to jedan od starosti a drugi od loše ishrane. Medicinska zajednica je priznala ovaj trijumfalni uspeh i kada se u Evropu posle rata vratilo blagostanje Hanemanov život je krenuo na bolje. Sledbenci homeopatije su krenuli sa dokazivanjem homeopatskog načina lečenja i lekova koje su stvorili. Rezultati tih dokazivanja iz Lajpciga objavljeni su u velikom izdanju od 6 svezaka “Materia Medica Pura“, knjizi koja se se danas smatra ključnim tekstom homeopatije.

 

Samuel Haneman - težak put homeopatije. Proteran i odbačen od strane alopatske medicine

Alopate protiv Hanemana

Uspeh homeopatije doneo je slavu njenom tvorcu ali i prezir. Zbog svog velikog uspeha Haneman je često bio na meti neprijatelja. Haneman je postao poznat kao lekar koji je sam pravio lekove a to je izazvalo negodovanje njegovih neprijatelja, tadašnjih apotekara. Oni su se protivili tome što je on pravio svoje lekove i ne samo to nego je i svoje učenike ohrabrivao da rade isto. Apotekarima nije odgovaralo stanje da doktori obavljaju sav posao, umanjujući tako ulogu apotekara a naročito oduzimajući im zaradu. Izgleda da je Haneman nesvesno, pored formule homeopatije, napisao još jednu formulu a to je – kako postati najveći neprijatelj medicinske zajednice. Haneman je bio vrlo odlučan u svom mišenjenu da je alopatsko lečenje neadekvatno zbog čega su se alopatski lekari okrenuli protiv njega i godinama su ga oštro proganjali sve do njegove starosti. Zajedno sa svojim napicima proterivan je iz skoro svakog grada u kojima je pokušavao da se nastani. Apotekari su uvek uspevali da mu izdejstvuju zabranu rada i proteraju ga iz grada. Rezultat apotekarskog lobija bio je da se Haneman za 40 godina selio sa porodicom najmanje 24 puta. Zbog homeopatije i svojih ubeđenja Haneman je svoj život pretvorio u pakao.

Samuel Haneman – težak put homeopatije

U takvim situacijama mnogi bi možda odustali od svojih ideja ali ne i Haneman. Iako je njegov lek za koleru bio dokazan u praksi i spasio mnoge živote, konvencionalni (alopatski) lekari još uvek su bili skeptični u vezi sa sigurnošću i delotvornošću homeopatije. Njegov zakon potentizacije smatrali su nerazumnim pa ih je to podstaklo da još jednom zabrane tu praksu. Sve to, zajedno sa nekim porodičnim problemima, otežavalo je poziciju Hanemanu. Stvari su se dosta pogoršale kada mu je supruga iznenada preminula, njegov sin nestaje na tajanstven način i dve njegove ćerke bivaju ubijene. Postojala je osnovana sumnja da su neke od ovih smrti možda bile način da se Haneman spreči u svom daljem radu. Bio je to najteži period života ovog lekara.

Ono što tadašnja medicina nije priznavala, danas, nakon skoro dva veka,  Hanemanov doprinos medicini ceni se svuda u svetu. Širom sveta odane su mu počasti a u Nemačkoj neke ulice nose i njegovo ime. Haneman je čak i posle teške krize uspeo da nastavi i razvija svoje učenje tako da stekao ogromno poštovanje i ugled. Umro je 1843. godine.

I kao što je i Haneman imao teškoća u svom radu, slične sudbine nisu bili lišeni ni njegovi učenici. Jedan od njegovih žustrih sledbenika bio je Hans Berč Gram koji je pokušao da glas o Hanemanovom radu proširi u Americi. On je verovao da će amerikanci prhvatiti homeopatiju pa je napisao knjigu kako bi proširio to znanje ali je ubrzo shvatio da američki lekari ne odobravaju homeopatiju. Zato je Hans postao progonjen zbog neortodoksne medicinske prakse na isti način kao što je to bio i Haneman. Jedan od istaknutih protivnika Hanemanovog učenja bio je Konstantin Hering, istaknuti student, koji je dobio zadatak da napiše knjigu kojom će pobiti legitimnost homeopatije. Hering je predano radio na knjizi, sprovodio dokazivanja na sebi u sklopu svoje medicinske prakse, ali je zbog rezultata svoga istraživanja promenio mišljenje. Dok je obavljao disekciju na lešu, student je nehotice posekao kažiprst desne ruke. Na rani se stvorila gangrena a rutinsko lečenje nije delovalo. Verovatno bi posledice bile veoma teške da jedan Hanemanov učenik nije uspeo da ga nagovori ga je da proba homeopatiju. Dao mu je arsenoksid i posle nekoliko doza bilo mu je primetno bolje. Gangrena je uskoro bila sasvim izlečena. Od tog dana Hering je sebe nazivao homeopatom. Hering je kasnije postao osnivač prve škole za homeopatiju u Americi. Njegovi zakoni izlečenja i danas su deo homeopatije. On je bio prvi koji je dokazao i koristio zmijske napitke u lečenju a prvi koji je napravio testirao je na sebi. To je danas prototip za sve zmijske napitke.

Samuel Haneman - težak put homeopatije. Posthumno priznat.

Samuel Haneman – težak put homeopatije

Hanemanova smrt nije zaustavila razvoj i učenje homeopatije koje se širilo svuda po svetu. Uprkos preziru drugih ljudi i velikih ličnih tragedija Haneman nije odustao od homeopatije. Ljudi u celom svetu i danas imaju koristi od tehnika koje je ovaj plemeniti lekar razvio i darovao čovečanstvu. Hanemanov rad i hrabrost otelovljuje sve dobro medicine. Bio je vrlo uspešan i išao je za onim što je smatrao ispravnim. Njegova istrajnost i integritet bili su neiscrpni čak i kada mu je medicinska struka okrenula leđa.

 

Prethodni tekst: “Homeopatija – prošlost ili budućnost?

Nastavak teksta: “Homeopatija protiv hroničnih bolesti

 

Antioksidans komentar

 

Koliko god zvučala neobično i apstraktno, homeopatska medicina je dokazala svoju efektivnost što mogu potvrditi istorijske činjenice o Hanemanovom radu. Mada mehanizmi homeopatije, ni tada a ni sada, nisu u potpunosti poznati, njena upotrebna vrednost stoji pa kada je ljudsko zdravlje u pitanju, naročito kod teških bolesti, svaku mogućnost izlečenja treba iskoristiti pogotovu ako se bazira na prirodnim metodama. U ovoj priči o Hanemanu možemo primetiti da trenutna medicinska praksa nije baš otvorena ka tradicionalnim, alternativno-holističkim tehnikama. Ponekad je ovaj oprez opravdan jer mnogo je onih koji pokušavaju sebe predstaviti čudotvornim lekarima alternative a među njima ima i dosta prevaranata. Ali kada su u pitanju velika imena medicine, popout Hanemana, brojne činjenice i dokazi govore u korist ovog načina lečenja. U takvim slučajevima opravdano se postavlja pitanje da li medicina i dalje drži humane ciljeve kao imperativ ili su možda oni zamenjeni onim drugim, više komercijalnim? Ovih dana alternativa, kvantna medicina i holističko lečenje postaju sve popularniji mada današnja alopatska medicina uporno odbija da prizna bilo šta što ne dolazi iz njenih redova. Da li će možda pripadnici današnje alternative morati da prođu kroz Hanemanovu priču pa da tek za jedno 100-200 godina budu razmotrene i njihove teorije – ostaje da se vidi. Većina ovih teorija bazira se na prirodnim lekovima, načinu ishrane i životnim navikama ali kao što već rekosmo, prirodni lekovi nisu bili u modi za prošlu a izgleda ni za današnju farmaciju.

 

Pogledajte video zapise na temu Pozitiva

 

Kontekst: Homeopatija

Zdravo sa profesorom Nestorovićem – Homopatija, suština je informacija

Samuel Haneman – težak put homeopatije. Da li alternativa ima rešenje za izlečenje teških i hroničnih bolesti prirodnim putem?

Comments are closed.