Bolest se može dogoditi bilo kome

U ovom tekstu napisaću vam nekoliko reči o mom iskustvu, kao autora ovog sajta,  kada je tema zdravlja u pitanju. Kada se u društvu započne tema o zdravlju priča obično krene sa velikim interesovanjem. Ali, čim spomenete pitanje ishrane i loše navike, sagovornik odjednom postaje nezainteresovan za tu temu, otsutno gleda kroz vas očigledno ostavljajući utisak da ga takva tema ne interesuje. Jednostavno ne želi prihvatiti činjenicu da njegova omiljena hrana, meso, mleko, jaja, hleb, može biti izvor problema. Najčešći odgovor koji možete da dobijete na tu temu je: a šta da jedem? Biljke? Pa sve je prskano i nezdravo. Na kraju priče obično se uvodi stres kao faktor bolesti. Kada se to spomene to znači da se priča tu završava i da nema svrhe razgovarati dalje na temu ishrane. Posebno ističemo da sagovornik veruje da ima natčovečansko zdravlje i da najčešće zna neki trik koji primenjuje svakog jutra a koji je tajna njegovog vanrednog zdravlja. Obično to bude kašika meda ili nekog sirupa, čaja, biljke koja je odstojala u komovoj rakiji 40 dana a onda se pija svakog jutra na “šte”. I kada se govori o bolesti ili smrti sagovornik potvrdno klima glavom ali priču doživljava uvek na isti način: loše stvari se dešavaju, ali uvek je to “tamo neko”, isključujući sebe iz rizika. Ali, bolest se može dogoditi bilo kome …

Tamo neko - bolest se može dogoditi bilo kome. Ljudi obično veruju da se loše stvari dešavaju uvek nekom drugom ili nekom tamo. Za druge, mi smo neko tamo.

BOLEST SE MOŽE DOGODITI BILO KOME (tamo neko…)

 

Lepo vreme izmamilo je junake naše priče na ulicu. Ispred svojih lokala, u razgovoru, našli su se vlasnik restorana, mlekar, mesar i pekar. Priča postaje interesantnija kada ugledaju svog zajedničkog priljatelja kako trčećim korakom žuri ka zapadnom delu grada.

– Kuda žuriš? – upita ga pekar.

– Idem do bolnice. Mom dobrom komšiji naglo je pripalo loše. Samo se srušio, bez reči. Hitna ga je odmah odvezla u bolnicu pa sad idem da vidim šta se dešava sa njim.

– Pa šta mu je bilo?

– Imao je problem sa plućima, izgleda da je nešto opasno – reče prijatelj.

– Da li je pušio? – ponovo upita pekar.

– Ne razumem zašto odmah pitaš za cigarete? – brecnu se vlasnik restorana pošto je on bio jedini pušač među njima. – Ne mora da znači da ako čovek ima nekih problema sa plućima da to mora biti obavezno od cigareta!

– Ne, nije pušio – reče prijatelj.

– Ha! Šta sam ti rekao – odgovori ugostitelj već sa osmehom na licu. – Kažem ja, moj deda je pušio i živeo 100 godina. Ništa ne mora da znači…

– Pa zna li se šta je uzrok problema? – nastavi pekar. Ovo pitanje izgleda da je bilo interesantno svima jer svi naćuljiše uši očekujući odgovor.

– Ne zna se sigurno. Bio je primer tipičnog gradskog čoveka. Doduše, voleo je da pojede malo više mesa i… Ove reči prijatelj i ne izgovori u potpunosti a već ga prekinu mesar:

– Znao sam da će se odmah uhvatiti za meso. Po celi dan slušam svakojaka brbljanja na temu mesa, te meso nije zdravo, te svetska organizacija upozorava, te srčane bolesti. Ljudi, shvatite već jednom, meso je namirnica puna visokovrednih proteina i amino kiselina. Biljna hrana ne može obezbediti takav kvalitet ishrane kao meso. Drugo, naše meso je bolje od američkog. Imamo mnogo manje hemije. Kad ja napravim pečenicu, kad založima bukovo drvo, pa kad je osušim, to je prste da poližeš. A tek sprža? A kuvana teleća čorbica?… Pa kako to može biti loše?

– Pa jok, da nije možda od mleka? – dobaci mlekar. Svi znaju da je mleko sveta hrana. U Indiji krava je sveta životinja ako niste znali. Svakoga dana čaša mleka ili jogurta – nema ničeg zdravijeg. A ako ti svakoga dana tovariš sebe mesom i holesterolom pa sve to začiniš belom pogačom, eto problema.

– A šta ti sad pogača smeta – dobaci pekar. Sad ćeš da mi filozofiraš na temu brašna i hleba. Pa nije li te sramota da tako napadaš Božije telo? Hleb je, ako nisi znao, Božiji hram i generacije i generaciju su preživljavale na račun tog hleba. Ne kaže se džabe “hleb života“.

– Ne znam, reče prijatelj. Bio je i stalno nervozan, pod stresom…

– Stres!!! – uzviknu mesar. – To je to! Stres nas sve ubija!

– Da! Da! – povikaše svi. – Čovek danas živi pod velikim stresom. Stalno te zatrpavaju računima, posla nema, para još manje a obaveze te jure. Kako čovek danas može biti zdrav sa tolikim stresom? Dok slušaše ove reči, svi potvrdno klimaše glavom zamišljenog pogleda. I na kraju svi se složiše da je stres glavni krivac.

– Čekaj, kad već ideš u bolnicu da posetiš komšiju, ponesi mu bar ovu pljeskavicu, sigurno je gladan – predloži ugostitelj.

– Evo, ja ću mu poslati pogaču – reče pekar, – pogledaj je kako je bela, kao sneg.

– A evo i malo pršute dimljene na bukovom drvetu, čisto da zemezi pre ručka! – reče mesar podižući kažiprst i desnu obrvu kao da želi da naglasi važnost tog čina.

– I obavezno čaša mleka, za zdravlje – dodade mlekar.

Spakovaše sve u kesu i dadoše prijatelju uz obavezu da pozdravi komšiju:

– Evo nosi mu ovo i reci da se ne nervira više jer stres opasno uništava zdravlje. Daj mu to i neka što pre ozdravi!

Antioksidans komentar:

 

Odbrana tipa “loše stvari se ne dešavaju meni nego nekom tamo” može imati dvojako lice. Sve zavisi iz kog ugla gledate na priču. Iz vašeg ugla možda daje osećaj sigurnosti, ali iz ugla drugoga vi spadate u grupu “neko tamo”. Optimizam je dobra stvar, ali samo onaj koji stoji na realnom temelju.  Ako čovek dosta puši, loše se hrani i fizički je neaktivan a optimista je po pitanju svog zdravlja, onda bi se taj njegov stav mogao nazvati pre ludošću i samozavaravanjem nego optimizmom. Pekar, mesar, mlekar i ugostitelj predstavljaju glasove sujete koji progovaraju kroz jednog čoveka, obično tipičnog prestavnika današnje ishrane kada ga suočite sa činjenicama i problemima koje ta ishrana izaziva.

ANTIOKSIDANS – PRIČA ZA VAS

 

Pogledajte video zapise na temu Pandora

 

TAMO NEKO – BOLEST SE MOŽE DOGODITI BILO KOME. LJUDI OBIČNO VERUJU DA SE LOŠE STVARI DEŠAVAJU UVEK NEKOM DRUGOM ILI NEKOM TAMO. ZA DRUGE, MI SMO NEKO TAMO.

Comments are closed.