4 neprijatelja – čovek od znanja

Starije generacije verovatno pamte “Učenje Don Huana” Karlosa Kastenede u kome Don Huan govori o “čoveku od znanja” i njegovih 4 neprijatelja. U ovoj priči i mi ćemo iskoristiti učenje ovog indijanskog šamana (pleme Yaqui) ali ćemo ga malo izmeniti i prilagoditi našoj temi tj. pokušaćemo da se nadovežemo na teoriju alternative i osnovnu ideju našeg sajta (AX). Možemo li učenjem Don Huana pobediti bolesti i probleme u našim životima I možemo li i mi postati “ljudi od znanja” i gospodariti svojom sudbinom?

NA MOBILNIM TELEFONIMA PRITISNITE GORNJI ‘PLAY’ TASTER DA UKLJUČITE MUZIKU U POZADINI

4 neprijatelja - čovek od znanja može pobediti svaki problem. Jedan od većih problema kod pacijenata sa teškom bolešću jeste problem psihičkog stanja.

4 NEPRIJATELJA – ČOVEK OD ZNANJA

 

Don Huan kaže da suština čoveka nije samo u tome da zadovoljava svoje egzistencijalne potrebe i nagone već nešto više – da postane “čovek od znanja”. Tog “čoveka od znanja” možete tumačiti kao čoveka koji je ostvario svoju suštinu i uzdigao se iznad uobičajenog smrtništva, čoveka koji uspeva u poslu, pobeđuje bolesti, rešava probleme i iznad svega toga pronalazi smisao u svom životu. Tako nešto moguće je samo “čoveku od znanja”. Don Huan kaže da kada čovek krene ka takvom cilju na svom putu on susreće 4 neprijatelja. Ako izgubi bitku sa bilo kojim od njih – nikada neće postati “čovek od znanja”.  Kako bi smo ovu priču učinili razumljivijom nadovezaćemo se na neke prostije primere iz života, na način kako smo to objasnili u “omovom zakonu zdravlja”: uzećemo poređenje sa studentom ili biznismenom. Recimo da krećete na fakultet ili planirate da otpočnete neki posao ili da uradite nešto bitno u svom životu, u tom slučaju vi ćete se susresti sa ovih 4 neprijatelja a prvi od njih je – strah:

STRAH

Strah je prvi neprijatelj i on deluje tako što čini sve da vas ubedi kako vi nemate potreban potencijal da ispunite planirani cilj. Ono što će vam strah sugerisati jeste da nećete umeti, da nećete moći, da nećete biti u stanju da ispunite svoje obaveze, da položite ispite, da uspešno vodite firmu, da pobedite konkurenciju ili drugim rečima strah od neuspeha. Jednostavno, strah će vas voditi ka njemu utabanim stazama poznatog a to je dosadašnji način života u kome nema neizvenosti ali ni napretka. Ako vas ovaj neprijtelj zaustavi vi nikada nećete doći do svog cilja. Čovek koga je strah pobedio ostaje zauvek tu gde jeste i nikada ne napreduje u životu. Oni koji pak pobede strah oni idu dalje. Ako je to student – on daje ispite i stiče nova znanja. Ako je to biznismen on počinje da ovladava tajnama biznisa i posao raste. Znanje koje dolazi uliva samopouzdanje ali budi sujetu. U tom trenutku naš student (ili biznismen) bivaju napadnuti od strane drugog neprijatelja a to je – znanje:

ZNANJE

Ono što je sigurno u životu jeste da koliko god imate znanja o nečemu – nikada nećete znate najbolje a drugi neprijatelj deluje vrlo suptilno. On će koristiti vašu sujetu i ako uspe da vas ubedi da vi znate sve i najbolje, nikada nećete naučiti nešto više. Za vas vi ćete uvek biti “onaj koji najbolje zna”, živećete u svom idealnom svetu i nećete ni primetiti da grešite, da postoje bolji od vas koji su već išli tim putem. Uvek će postojati neko ko je prešao više, neko ko zna bolje, ko vam može dati savet i vrednu informaciju koju nećete naći u knjigama i koja se skupo plaća a jedini uslov da dođete do nje je da umete da slušate. Ali, naš student ili biznismen nastupiće sa stavom da oni znaju najbolje, da su “posisali svu mudrost ovog sveta” i da je sve što drugi kažu “nedovoljno pametno” u odnosu na znanje koji oni imaju. Zato će i jedan i drugi ostati uskraćeni za mudrost onih koji su svoje greške skupo plaćali. Ostaće na drugom stepeniku, imaće nešto znanja ali ni izdaleka dovoljno da bi postali “čovek od znanja”. Onaj koga pobedi drugi neprijatelj ostaje tu gde jeste i ne napreduje dalje u životu. Oni koji pak odole svojoj sujeti i znanju oni idu dalje i stiču – moć. Tada dolazi vreme trećeg neprijatelja:

MOĆ

Onaj koji je pobedio strah i stekao znanja taj dobija moć. Ta moć može biti neka visoka pozicija u politici, u firmi, u sistemu, uz mogućnost da se odlučuje o bitnim stvarima, o ljudskim životima i sudbinama. Onaj koji se nađe u takvoj poziciji najčešće počinje da donosi pogrešne odluke. Razlog tome jeste to što je moć vrlo prevrtljiva: Ona je uvek opasna, privlači najgore i kvari najbolje. Naš narod ima jednu dobru izreku za ovakve slučajeve a to je “daj mu vlas’ pa mu čuj glas” Kada dobije moć čovek obično preceni svoje mogućnosti i odmah pomisli da mu je sve dozvoljeno. On smatra da je njegova odluka zakon i da nikada neće trpeti posledice svojih grešaka – jednostavno nedodirljiv i “može mi se..!”. . Velika moć stavlja vas u velika iskušenja pa ako nemate dovoljno svesti i samokontrole nećete biti u stanju da je kontrolišete. Ovo pogotovu važi za one koji svoju moć nisu platili pobedom prva dva neprijatelja pa takva moć nema pokriće u “duhovnim rezervama”. Onaj koji izgubi bitku sa moći zauvek ostaje na trećem koraku i ne postaje “čovek od znanja”. Oni koji pak pobede moć kao trofej poneće sa sobome dodatna znanja koja će im moć ustupiti. Time oni postaju skoro ostvareni “ljudi od znanja” i mogu mnogo toga postići u životu. Ralno poseduju potencijal da menjaju stvari, da pobeđuju i stvaraju ali ne zadugo. Vrlo brzo oni postaju žrtve četvrtog neprijatelja a ako pokleknu pred njim izgubiće sve ono što su dobili. Ovoga puta neprijatelj je – smrt:

 

4 neprijatelja - čovek od znanja može pobediti svaki problem. Jedan od većih problema kod pacijenata sa teškom bolešću jeste problem psihičkog stanja.

SMRT

 

Čovek je pobedio strah, stekao znanje, postigao određene rezultate, ima moć, može da kreira i stvara, da rešava velike probleme ali koja je poenta svega? Godine prolaze, njegovi prijatelji već odlaze, članovi porodice, jedan za drugim nestaju pred ovim neprijateljem. Čemu svo znanje, čemu sav trud? Ništa od toga neće ostati u trajnom vlasništvu niti se bilo šta od toga može poneti na “drugi svet”. Sve nestaje i svako nestaje pa svaki cilj počinje da gubi smisao pred ovakvim neprijateljem. Izgubivši smisao čovek se okreće sebi i svom zadovoljstvu. Umesto da svoju moć i snagu koristi pametno i sa višim ciljem on se sve više okreće ka telesnom zadovoljstvu, gomilanju bogatstva i moći a sve ovo sa razlogom “ako je život kratak i ništa nema smisla, onda bar da uživam u zadovoljstvima dok mogu”. Ovaj neprijatelj jednostavno sve učini besmislenim i pomalo je ironično ali na kraju priče čovek se ponovo nađe na njenom početku tj. onda kada je poželeo nešto više od života, nešto iznad zadovoljenja fizioloških potreba i telesnih nagona. Smrt je postala nepremostiva prepreka između njega i potpunog “čoveka od znanja”. Ako uspemo da pobedimo ovog neprijatelja postaćemo besmrtni i nepobedivi ali kako ćemo pobediti ovog neprijatelja? Ako nas napadne vatra branićemo se vodom, ako nas napadne hladnoća branićemo se vatrom. Svaki neprijatelj ima svog suparnika koji ga potire. Ako život ima svog neprijatelja oličenog u smrti, šta je to što se može suprotstaviti smrti? Smrt je carstvo materije, telesnog i konačnog. Jedina suprotnost smrti jeste duh, duhovno i večno. Verovatno će vam ovaj odgovor delovati neozbiljno ali jedina suprotnost navedom, jedini neprijatelj smrti jeste – vera. Možete pobediti strah, imati svo znanje ovog sveta, biti moćni ali ako nemate Božje vere u sebi uvek ćete biti žrtva i taoc smrti, neko ko podsvesno strahuje od zamaha kosača i ko sebi materijalnim bogatstvom i uživanjem stalno pokušava skrenuti pažnju sa ovog, za sebe nepobedivog neprijatelja. Ali mnogi će u sukobu sa ovim neprijateljem otvoriti Božija vrata i ojačati svoju veru čime će izgraditi most preko koga će preći preko smrti i konačno doći do svog cilja – “čoveka od znanja”.

Ako ste pomislili da ova četiri neprijatelja dolaze uvek u istom redosledu i logici, prevarili ste se. Bilo koji od njih može se pojaviti samostalno i nezavisno od ostalih. Tako na primer na poziciju moći možete doći novcem ili posredstvom drugih i bez pobeđenog straha i znanja. Ali u tom slučaju ćete još lakše postati njena žrtva jer moć nije došla kao posledica pobede prethodna dva neprijatlja koji bi poslužili kao pokriće za njeno vlasništvo. I smrt, kao poslednji neprijatelj, može doći samostalno i pre ostalih (ovo je obično slučaj sa teškim bolestima).

Cela ova priča deluje interesantno ali kakve veze ona ima sa našim zdravljem i borbom sa teškim bolestima? Zato što “čovek od znanja” može pobediti najteže zdravstvene probleme a to je ono što nam treba kada ratujemo npr. sa tumorskim bolestima. Kada čovek sa takvim problemom krene u borbu za ozdravljenjem, strah i sumnja napadaju i njega, pogotovu ako je iz “kredibilnih” izvora dobio upozorenje da je njegova bolest ozbiljna i česta sa smrtnim ishodom. Mnogi će posustati i pokleknuti u borbi sa ovakvim neprijateljem smatrajući sebe nedovoljno jakim da se suprostave tako jakom suparniku. Tako će strah pobediti. A kako nas znanje može poraziti? Smatrajući da znamo najbolje, da poznajemo sve tajne dobrog zdravlja ili prihvatanjem samo jednog odgovora u lečenju možemo nepravedno ignorisati druge koji takođe imaju šta da kažu. Koliko god da znamo ili verujemonekom autoritetu ne smemo upasti u ovakvu zamku ili pak stvoriti lažni utisak o svojoj jačini i ubediti sebe da smo apsolutni gospodari života i smrti te da sebi dajemo “božansku” moć što će nas opet dovesti u ćorsokak.
Kod teških tumorskih oboljenja smrt kao neprijatelj često puta pokaže svoje prisustvo stavljajući pacijenta pred svršen čin. Priča nekako zatekne čoveka i u tom trenutku on nema mehanizme kojim bi se odupreo ovom neprijatelju. Tumorske bolesti u većini slučajeva nastaju ili su podržane hedonističkim načinom života, lošim navikama i ishranom što je osobina života u nagonima i telesnom zadovoljstvu. A kada se suoči sa ovakvim neprijateljem pacijent pre svog vremena stupa u sukob sa smislom života proživljavjući isti scenario kao i naš “čovek od znanja” – “Koja je poenta svega?”… “Čemu sav trud?”… Ono što ovde predstavlja veliki problem jeste okretanje pacijenta hedonizmu tipa “ako je ovo kraj onda bar da uživam u telesnim zadovoljstvima” jer time dovodi sebe u poziciju koja je možda i gora od one koja ga je dovela do bolesti. Ako je ranije donekle imao lošu ishranu i navike, nakon kontakta sa ovim neprijateljm njegove navike postaju još gore iako je on ubeđen da je njegov izbor dobar za njega. Ustvari, on čini sebi medveđu uslugu a neprijatelju daje još jaču podršku tako da u većem broju slučajeva nakon postavljanje teške tumorske dijagnoze proces nekako sve više dobija na brzini kao da se bolest zahuktava i postaje sve agresivnija. Ovde neće biti problem samo odavanje hedonizmu već će izricanje smrtne presude pacijentu dodatno slomiti njegov duh a četvrtom neprijatelju dati “vetar u leđa”.

 

Pobedite najjačeg neprijatelja

4 neprijatelja - čovek od znanja može pobediti svaki problem. Jedan od većih problema kod pacijenata sa teškom bolešću jeste problem psihičkog stanja.

Kako ćemo izaći iz ovog začaranog kruga? Kao i u priči “čoveka od znanja” i ovde je odgovor isti. Jedini neprijatelj smrti jeste vera. Čovek suočen sa ovim neprijateljem mora iskoristiti svoju veru kao jedino oružje kojim ga može tući. Ona će biti veza sa centralnom silom koja stoji iza nje. Pacijent treba verovati i u sebe, u svoje ozdravljenje ali je primarno da veruje u nešto apsolutno i nepobedivo, drugim rečima u Boga. Na žalost mnogi veru smatraju tek prigodnim folklorom, da je dovovoljno iseći badnjak (sa istočne strane, normalno) ili slaviti slavu uz sto prepun mesa i kolača pa čak i u kafani. I opet na žalost, ovakvo tumačenje vere ne povlači za sobom njene benefite već naprotiv i dalje daje podršku neprijatelju. Imati vere u Boga znači živeti u skladu sa Božjim zakonima a to znači da treba sebe i svoj duh dovesti u red. U tom smislu, ako već spominjemo ishranu nezaobilazna tema biće post. Post je način ishrane koji bi trebao zaštiti naše zdravlje i naš duh. Ali nije samo hrana u pitanju. Čak i da ispoštujete post, to neće biti dovoljno. Pravi post i život u veri znači živeti po nekim pravilima gde morate sebe osloboditi osećanja mržnje, pohlepe, zavisti, zlobe, vezanosti za telesno,  tj. svega onoga što sprečava vašu veru da vas poveže sa centralnom silom. Možda vam ovo zvuči isuviše apstraktno ali čak ni najsavremenija medicina ne može sačuvati vaše zdravlje ako ste bolesni duhom. Medicina će na vas delovati hemijom, elektronikom i mehanički ali pitanje vašeg duha je van njenog područja a to je upravo ono polje na kome će vas napasti 4. neprijatelj koji će praktično biti bez suparnika. Lekovi ili sredstva za smirenje neće delovati na neprijatelja i rešiti problem ali će sprečiti vas da budete svesni i registrujete njegovo prisustvo.

4 neprijatelja - čovek od znanja može pobediti svaki problem. Jedan od većih problema kod pacijenata sa teškom bolešću jeste problem psihičkog stanja.

Ukratko: bilo da želite da postanete “čovek od znanja” ili želite da pobedite najteže bolesti, pravila su ista – neprijatelji se moraju pobediti. 

 

Antioksidans komentar

Jedan od većih problema kod pacijenata sa teškom bolešću jeste problem njihovog psihičkog stanja. U kontaktu sa bolestima koje imaju mogućnost smrtnog ishoda (poput kancera), pacijent se pored primarnog suočava i sa onim sekundarnim problemom a koji obično prati četvrtog neprijatelja. Budući da većina ljudi danas živi bez prisustva realne vere (folklorni vid vere se ne računa) to se oni u takvim situacijama obično oslanjaju na snagu savremene medicine očekujući da će ona doneti rešenje i da će biti njihova zaštita protiv ovog neprijatelja. Ali ako zvanična medicina nagovesti da je loš ishod ipak moguć a i sam pacijent se uveri u isto gledajući primere oko sebe onda će se on zatvoriti u sebe i upasti u psihičku krizu. Opasne tumorske bolesti najčešće nastaju kao posledice propusta imunog sistema koji je problem trebao rešavati u samom početku ali je iz određenih rezloga dozvolio da se neželjene mutacije ipak dese. Savremene terapije pokušavaju upravo to, da organizuju posustali imuni sistem koji treba biti okosnica u procesu lečenja, koji treba da prevenira ili spreči dalji razvoj tumorskih promena. Ono što medicina ne uzima za ozbiljno jeste činjenica da je imuni sistem u direktnoj vezi sa duhovnim stanjem čoveka pa kad ovaj upadne u psihičku krizu i izgubi svaku volju za borbom, imuni sistem praktično ostaje bez vođe.

Jačanje vere i samopouzdanja praktično dovodi do obrnute situacije, do naoružavanja i reorganizacije imunog sistema, što sprečava pojavu i dalji razvoj ovakvih bolesti. Ako tome dodamo promenu ishrane i izbegavanje kancerogena povećava se šansa da jezičak na vagi pređe na našu stranu. O ishrani i životnim navikama već je bilo dosta reči ali što se tiče imunog sistema jedno od ključnih pitanja biće stanje duha a on je u direktnoj vezi sa verom. Ali nemojte biti u zabludi: ovde ne mislimo na veru u samog sebe – mada je ikakva vera bolja od nikakve. Vaša vera treba biti vaša veza sa centralnom silom koja će dovesti do vašeg ozdravljenja. Centralna sila je apsolut, Božansko – Bog. Vera u sopstveno telo neće dati dobre rezultate jer je telo slabo, bolesno i podložno propadanju dok je božanska sila neuništiva i besmrtna a to je osobina koja vam je potrebna u takvom trenutku.

” Neće čovek živeti o samom hlebu, nego od svake reči koja izlazi iz usta Božijih.” – Matej 4,4

 

Pogledajte video zapise na temu Armagedon

 

PRITISNI ‘CC’ U YOUTUBE ZA PRAVOD

 

4 NEPRIJATELJA – ČOVEK OD ZNANJA MOŽE POBEDITI SVAKI PROBLEM. JEDAN OD VEĆIH PROBLEMA KOD PACIJENATA SA TEŠKOM BOLEŠĆU JESTE PROBLEM PSIHIČKOG STANJA.

Comments are closed.